Kroz radionice „Klapsko pjevanje kao nematerijalna kulturna baština – hrvatska vokalna tradicijska kultura“ održana su predavanja o vokalnoj tradicijskoj kulturi s naglaskom na božićne napjeve, pjesme i kolende u klapskim izvedbama.
U posljednjih tridesetak godina koncerti božićnih napjeva aktualnim su dijelom klapskog pokreta; brojne klape inspirirane najradosnijim (i glazbeno najkomercijalnijim) dijelom godine odlučuju se za predstavljanje domaćih i svjetskih glazbenih napjeva inspiriranih slavnim povijesnim događajem. Tisućljetna tradicija štovanja ovog događaja ostavila je niz glazbenih stilova i žanrova duhovne i svjetovne tematike kojima se lokalno stanovništvo glazbeno očituje o ovom događaju.

Gotovo deset godina nakon uvrštenja klapskog pjevanja na UNESCOvu reprezentativnu listu, socijalne i kulturne funkcije elementa unutar šire zajednice ostale su praktički jednake. Nositelji tradicije – klapske pjevačice i pjevači – nastavljaju svojom aktivnošću koliko im to pandemijska situacija dozvoljava. A capella pjevanje, koje je glavnom karakteristikom klapskog pjevanja, ističe njihove vještine te jasno izražava umjetnički osjećaj za različitost spram drugim glazbenim žanrovima kao poseban način komuniciranja talenta među članovima pjevačke zajednice.
Prostor Zadarske županije klasičan je primjer lokaliteta na kojem više različitih stilova i žanrova pridonosi formiranju suvremene glazbene tradicije u procesima prepoznavanja i isticanja glazbeno stilskih idioma posebnih za pojedine lokalitete (posebno za one ruralne) u kojima klapski pokret zauzima vrlo značajno mjesto. Isto se odnosi i na stvaranje „novog“ božićnog repertoara koji u klapskom izričaju sve češće zauzima pozicije standardnog repertoara.

Radionica božićnog klapskog repertoara fokusirala se na reprezentativne primjere klapskog božićnog repertoara sa zadarskog područja, ali isto tako i kolendi iz drugih južnohrvatskih krajeva.